Radost!

Ovo je novi spot. Napravio ga je Danilo Stojić iz Undergrada.

kupio sam padobran
bit će lijep i sunčan dan
posjedujem padobran
dok padam ja sam razdragan

čujem glasove u glavi
mogu im vjerovati
nije lako naći nekog
kome ćeš vjerovati

čujem glasove u glavi
oprez nije potreban
kad pad je slobodan
osjećam se kao ja

probušen je padobran
sprema se kišan otužan dan
bacio sam kišobran
sreća se osmjehnula

Život ide dalje, sudbina nas vodi na put na kojem ćemo nakon Vinkovaca 27.12. i Mostara 16.1. s kratkim zaustavljanjem u Zagrebu 12.1. krenuti u Beograd 6.2. i Rijeku 27.2.

Previše datuma...

E da, u Zagrebu društvo nam je pravio Metak za zlikovca. Kako je to ispalo u očima i ušima čovjeka s Terapije.net, pogledajte na linku

Spot za našu Leptiricu napokon je ugledao svjetlo dana. Režirao ga je Marko Tešović iz skupine Undergrad.

Napokon je izašao album.
Oni koje zanima opipljivo izdanje mogu se javiti na mail, a album se slobodno skida na adresi http://radost.com.hr/Radost_si.zip.

To ćemo proslaviti svirkom u Spunku 12.1, na kojoj će nam društvo praviti mladi beogradski bend Metak za zlikovca. Vrlo fini bend.

Upad je besplatan, moći će se kupiti CD, a ponetko će ga dobiti i besplatno.

Za kraj, radosni tekst jedne od najnovijih kompozicija. Tu se radi o rješavanju stamenog pitanja u posttranzicijskoj Hrvatskoj.


VEDAR I PROZRAČAN

Divan sam vedar
Prozračan
Prekrasan prazan
Ugodan baš

Gleda me gleda
Razmišlja
Neposredno uz
I s pogledom na

Kad-tad će doći
Trebam mu ja
Velik sam i prestižan
Udoban i trosoban

Korake broji
Brojim i ja
Redi me prema
svojim zamislima

Divan sam vedar
Prozračan
Svaki će čas
Zazvoniti praporcima

U meni me gleda
Razmišlja
Sumnja da sve promatram
Vedar i prozračan

Ravnoteža
Sve je teža
Iz svakog smjera
Nešto tjera
Pravci krivi
U perspektivi

Vise lijane
Stoje grane
Užad, antene
Čekaju mene
Penješ, spuštaš se
Šuti, dobro je

Iguane
I agave
Kad u obzir
Sve se stave
Gljive trave
Stvari prave

Na lijani
Na grani
I ti tu si
Gdje kaktusi
Hrabre naše
Gole glave

Nakon dugotrajnih porođajnih muka, Radost! je napokon završila novi album, naslov kojega je i naslov ovog posta.

Album sadrži remix kompozicije "Sreća čini robota" kontroverzne beogradske grupe Radio Xanax.

Omot upravo dovršava Miloš Trajković - Buci, a naslovna strana izgleda ovako:

Album se dijelom može poslušati na myspace.com/rrradost, a u cijelosti na www.last.fm/music/Radost!/Radost!+si+i+u+radost+%C4%87e%C5%A1+se+pretvoriti.

Što je najljepše, može se skinuti u komadu na rapidshare.com/files/316780226/Radost__si__320_44.1.zip

Poslušajte, naradili smo se!

Dođe i jesen, a s njom dođe i Radost!

Jesenska Radost!, ne tuga jesenska.

Dakle, danas, u petak 25.6. u Rexu sviramo s Metkom za zlikovca u Rexu.

Svirka počinje u 21 sat i ne kasni, a ulaz košta 150 dinara. Da nam se vrati trošak benzina.

Čut će se tu poneka stara stvar, puno stvari s albuma "Radost! si i u radost ćeš se pretvoriti", a bit će odsvirano i nekoliko novijih stvari. Srđan, maestro naš, pomoći će nam violinom svojom, gostovat će i kršna Duška, a šuška se o još nekim gostovanjima i iznenađenjima.

Sutra, u subotu, sviramo na splavu Gusar blok 70) n Festivalitu 2. Bit će tu more bendova, a mi ćemo izvesti kraći nastup jer nas, dakle ima puno, te će moći odsvirati samo nekoliko najvećih hitova.

A u nedjelju će neki radosni članovi gostovati na Pesničenju, pa će se čitati pjesme i tako to, ali tko od nas će moći ostati, još je obavijeno velom tajne.

Dakle, vidimo se!

Ovih dana vrše se intenzivni pregovori o radosnoj svirci u Beogradu. U igri su brodovi razni, klubovi neki i duboko vjerujemo da će dogovor biti postignut te će Radost! zasvirati u Beogradu negdje u 9. mjesecu, koji se ovdje kaže rujan, a ondje septembar.

Nije to lako, jer petak i subotu teško je rezervirati. A drugim danima mi, nažalost, ne možemo.

Ako vas zanima što Radost! trenutno radi, bacite kliktaj na linkove na desnoj strani. Ima tu novih pjesama i spotova, gotovih i u pripremi.

Dakle, uskoro očekujte Radost! Međutim, to može biti opasno. Kada očekuješ radost, ona obično ne dođe. Dođe kad je ne očekuješ. Stoga ne treba očekivati radost, treba biti radostan po sebi. Radost! će onda doći, prije ili kasnije. Malo je razloga za radost. Baš zato čovjek treba biti radostan.

I ne zaboravite:

Kada radost pišemo velikim slovom, ona postaje ime grupe.

Dodavanjem uskličnika, radost postaje imperativ.

Dakle,

došlo je proljeće, a došlo je i ljeto.

Snimili smo album, koji možete čuti i skinuti na sljedećoj lokaciji, a ima ga i na našem myspaceu, svima poznatom.

Idolmladih večeras ga je predstavio u pubu Bord. Priča se da je bilo odlično, tamo je bio i pjevač naš, Granko Babunović.

A tu je i spot, danas dovršen.

To je najava budućih spotova, produkcijski savršenijih. Leptirica samo što nije.

A glasanje?

Eto, prijavismo se za festival, link je ovdje, pa glasajte za Radost! ako se to ne protivi vašim uvjerenjima.

Eto ga, bliži se subotnja svirka. Pogledajte lijepi plakat što ga je izumio Tehnobog:

Eto i najave, s novom radosnom stvari:

A evo i kompozicije jedne benda Andrija:

Pa dugo me nije bilo.
A kako ste vi?

Pređimo na stvar, prvo prenosim obavijest za skorašnju svirku zagrebačku, koju sam i napisah:

RADOSTNI ANDRIJA U MMC STUDIO 21.3, OD 20h

Došao je i taj dan!
Andrija i Radost! udružuju se ne bi li zajedno s vama poslavili početak proljeća, radosni ekvinocij nakon kojeg dan postaje dužim od noći, a zimske depresije bivaju zamijenjene proljetnim.

Dva perspektivna benda, livanjski i zagrebački, najavljuju nove albume i zabavljaju vas u prostoru bivšeg kina Studio.

Oprez! MMC Studio radi do ponoći, tako da će svirka početi na vrijeme!

Cijena karte, prava sitnica - 30 kuna.


Još važnija obavijest:

Novi radostni album u završnoj je fazi obrade. Sirove i surove verzije nalaze se na last.fm-u, točno ovdje. Pa bacite uho, dok završne verzije ne budu dinstane i poslužene s brokulom i senfom.

Pozivamo vas da sudjelujete u nagradnoj igri i svojim primjedbama, opaskama i neosnovanim optužbama pridonesete da naš album bude što ljepši i stariji, milozučniji i kakofoničniji! Nagrada je naša vječna, topla i pseća zahvalnost.

Ovaj razgovor trebao je biti objavljen, ali nije. Evo ga ovdje, da se ne baci. Vi trknite do svemira i poslušajte novu Tobićevu snimku, imenom Kawasaki, snimljenu u radosnom studiju, te novu radosnu kompoziciju iznimne nježnosti, imenom Baloni.

Goran Bogunović, rođen 1972, objavio dvije knjige pjesama i dvije knjige priča od kojih je posljednja, „Ljenjivci i druge priče“ upravo izašla u izdanju Korneta. Svira u grupi Radost! Intervju je dao neobičnom stvorenju, jednom biciklu, koji je za tu priliku izašao iz Goranove priče «Marina vozi bicikl».

Marinin bicikl: Novu knjigu objavio si za Kornet, izdavačku kuću Ilegalnih poslastičara. Zašto se družiš s njima?

Goran Bogunović: Vrag će ga znati zašto ljudi počnu s druženjem i suradnjom. Bit će da je tako zapisano u Knjizi promjena, ili nas do toga dovede teorija kaosa. Možda se radi i o zavjeri Novog svjetskog poretka. Važno je to da su mi se njihova zaigranost svidjela baš stoga što je danas gotovo nemoguće reći bilo što ozbiljno i važno ako pri tome koristite ozbiljan i važan ton. Osjetio sam srodnost po senzibilitetu, rodilo se i prijateljstvo koje se produbilo raznim avanturama koje je bolje ne opisivati, kao bismo svi zajedno sačuvalo ono malo digniteta što nam je preostalo.

Marinin bicikl: Opiši sudbinsko djelovanje teorije kaosa koje vas je spojilo.

Goran Bogunović: Ivana Tobića i Borisa Starešinu upoznao sam u kasnu zimu ili rano proljeće 2002. godine u Tuzli, kad su nam priče ušle u  zbirku „Bun(t)ovna p(r)oza“. Tu sam upoznao zavidan broj finih i zanimljivih ljudi. Nastavili smo se družiti virtualno, a povremeno bi nas život spojio i na raznim književnim događajima. Druženja su se intenzivirala, pa sam upoznao i uglednog beogradskog lingvista Pavla Ćosića, Bucija, nadarenog bizajnera i ostale članove te vrlo opasne i subverzivne nepostojeće grupe, te njihove simpatizere. Tu je negdje počelo i sviranje…

Marinin bicikl: Dakle, priznaješ da se uz pisanje baviš i  glazbom!

Goran Bogunović: Gitaru sviram od najranije mladosti, prosvirao sam tulume, srednjoškolske bendove, gaže, ili kako se kod vas kaže, tezge, na morskim terasama, i onda napravio gotovo desetogodišnju pauzu. Tobićeve glazbene nepodopštine, njegovi pozivi da zasviram i književna čitanja koja su se pretvarala u svirke na kojima smo znali izvoditi i Rokere s Moravu, natjerale su me da se sjetim radosti tamburanja i ponovno prihvatim gitare. Tako s bratom osnovah bend svoj, Radost! svoju, koja se od potpuno neozbiljne slučajnosti polako pretvara u jednu vrlo ozbiljnu neozbiljnost. Ali nema para od muzike…

Marinin bicikl: Pa od čega onda živiš?

Goran Bogunović: Završio sam neke fakultete, pa se sad bavim tonom u tehnici Hrvatske televizije. Vjerojatno me stoga sitan novac koji povremeno kapne za kulturnoumjetnički rad čini radosnim. Inače bi me vjerojatno deprimirao.

Marinin bicikl: To je mnogo različitih aktivnosti. Sigurno s blizanac u horoskopu?

Goran Bogunović: Kako si pogodio?

Marinin bicikl: Znam te od rođenja.

Goran Bogunović: Ti si jedan vrlo mudar i čudan bicikl. Znam i ja sebe od rođenja, ali prvih se svojih godina ne sjećam. Horoskopski znak dijelim s Tobićem, s kojim sa se složio da najvažniji dan nije rođendan, nego začetdan, koji mi je 18.9, pa sam po tome djevičanski uredan i smiren, iako me o tome još nitko nije obavijestio.

Marinin bicikl: Što ćeš dalje? Ima li uopće dalje ili se vrijeme vrti u krug?

Goran Bogunović: Metamatematika nam kaže kako vrijeme ne postoji, ali ipak se ponečemu nadam, svjestan da je nada nešto jako krhko i osjetljivo na dodir, čak i na dah. U sljedećoj godini nadam se ponekoj knjizi – već nekoliko godina radim na romanu «Tajni život doktora Dulitla», kapaju priče za novu knjige, a ovih dana od svega toga odvukle su me pjesme koje su mi samoinicijativno počele dolaziti u velikom broju i svaka borba tu je uzaludna. Pjesme objavljujem na blogovima http://wrunga.blog.hr i http://radost.mojblog.co.yu, a uskoro bi se mogle pojaviti i u nekoj knjizi. Radosnih svirki bit će sve više i više, ako se mene bude pitalo, a možda napravimo i novi album. Napravit ćemo i spot, to je nužno ako čovjek želi biti slavan. Bojim se da sam po tom pitanju potpao pod zlokobni utjecaj Ivana Tobića. Za kraj, upravo porađamo ideju za radosnu internetsku stranicu.

Marinin bicikl: Hoćeš li otkriti ljudima tko je ta Marina, moja vlasnica i što si joj učinio?

Goran Bogunović: Marina se ne zove Marina. Zanimljivo je to što u svom ljubavnom životu nikada nisam imao posla s Marinama. Nisam sreo ni ljenjivce, pa sam ipak napisao priču o njima. Bit će da se radi o žudnji, sličnoj onoj kod Fernanda Pessoe, točnije, jednog od njegovih alterega, Bernarda Soaresa, koga također nikada nisam sreo. A Marina se može zvati čak i Marina, ili se može zvati potpuno različito. Možda se čak zove slično Marini. Tko to može znati, a najmanje to mogu znati ja. Moram reći da Marini nikada ne bih mogao nanijeti zlo, osim u priči. A o čemu god pisali, ljudi uvijek pišu o sebi, kako to mudro kaza David Albahari. Mislim da bi se s time složili i ljenjivci, kao i kornjača, junakinja jedne od priča iz knjige.

Marinin bicikl: Dakle, Marina je sigurna?

Goran Bogunović: To je nešto čemu se najdublje nadam. Ali danas nitko nije siguran, pogotovo ako ga dohvati nečija mašta, pa sam počeo paziti što pišem. Možda je to tek praznovjerje...

Marinin bicikl: Jesi li ikada razgovarao s biciklom? Brine li te to da bi ova situacija mogla biti plod tvoga bolesnog uma?

Goran Bogunović: Nisam, ali čini mi se da mi se spremaju i čudnije stvari u životu. Recimo, čini mi se da nema čudnije stvari od ljubavi, nečega što bi trebalo biti jasno i općepoznato. Neki dan jedna draga osoba opisala mi je svoj razgovor s drvećem i čini mi se da je to nešto što bih svakako trebao probati. Ne znam jesu li razgovori s biciklima, drvećem, ljubav prema drveću i ljubav kao takva razlog za strah ili za radost, ali, baš iz principa, odlučio sam se za radost.

Evo, obavještavam vas o skorašnjoj radosnoj svirci u Beogradu, dijelim malo poezije i mičem dosadne reklame s vrha strane. Puno muha jednim udarcem.

A evo i poezije, i to na poljskom:

Musisz pamietać

pamietasz
jak pociekla ci krew z nosa
zlala sie w kaluze
i zniknela w ziemii
blada i anemiczna
pamietasz
zniknela w ziemii
zbierala mineraly i witaminy
do chwili kiedy ciemna i wsciekla
nie trysnela
w najwyzsze wartstwy atmosfery
pamietasz
ziemia miala taka erekcje
ze opuscila orbite
i ruszyla by wyjebać
caly poznany kosmos
pamietasz
musisz pamietać

Preveo Lukasz Szopa

Izvor: Pobocza

Eto, dok se spremamo i dogovaramo da u dogledno vrijeme svartimo u Beograd, ovo nešto o svirci najnovijoj štose odigrala prije nekoliko dana u Zagrebu:

Zadnji su izašli RADOST!, naši stari poznanici koji su se odvalili u šalu i čistu zafrkanciju bez presedana. Osim nekolicine standardnih skladbi s prvog albuma "Radost oslobađa" (2007., Slušaj najglasnije) poput "Gospodar prosjeka", "Leptirica", "Razgovarajmo o tome", "Hvala hvala hvala"..., najveći dio repertoara činile su im nove i nešto novije neobjavljene skladbe u kojima su se doslovce poigrali sa satirom, ironijom i humorom do daske. Pjevač Brale je bio odlično raspoložen (mada je poslje koncerta izjavio da mu je od svjetla koje mu je tuklo direktno u oči skoro bila muka), tako da je te nove skladbe izveo skroz na otkačen i šašav način. Pogotovo naslov "Protić" gdje pjeva 'moju ženu svi jebu' uz otkačenu blues-rock pratnju kao da su u igri neki prijatno razvaljeni i trijezni Butthole Surfers. Tu su još od novih bile "Psi me vole", "Svemir se ženi", "Dobro jutro", "Raslinje", "Glasovi u glavi" i "Pjesma redu". Sve te skladbe imaju njihovu osobnu lucidnost i internu fabulu kao da se dobro zeza odvaljeni Mark E.Smith, te su u tom pogledu originalni na način da se umiju otkačiti svirajući rock. Nastup je nalikovao komediji s puno dobacivanja kako od publike, tako i od njih samih, a svoju šegu su uokvirili i melodijom "Sweet child of mine", zna se od koga, ali na svu sreću u trajanju od svega nekoliko sekunda. Tko zna kako bi je izmasakrirali jer je bilo vidljivo njihovo komično raspoloženje posebno kada je Brale donio lubanju s natpisom 'radost!' i postavio je na čelo pozornice, a poslije se našla u rukama nekolicine gostiju koji su se s njome slikali ovjekovječivši ovaj satiričan i zabavan nastup. I ovog puta kao i prije godinu dana na istom mjestu bio je prisutan Danko (odnosno Sale), vokal Andrije, te su pali neki dogovori za zajednički koncert u skoro vrijeme.

Izvor: terapija.net, a cijeli tekst možete pročitati ovdje.

sve je baš kako treba biti

vjetar puše nježno

ali dovoljno da te ohladi

od sunca koje prži

stijena je hrapava

i usijeca se u kožu

što bi mi smetalo

da ne znam

kako upravo tako mora biti

u vodi su meduze

njih ne volim

ali znam da u ovom trenutku

i one imaju svoju svrhu

sve je baš kako treba biti

okrećem glavu prema suncu

stišćem oči

dok mi ono prži lice

u jednom trenutku vjetar pojača

i osjećam kako me nosi

kako sam potpuno nezaštićen

ježim se iako je vjetar topao

i rukama opirem o stijenu

skočio bih u vodu

ali tamo su meduze

razmnožile su se

zato što nema riba

koje ih jedu

nisu to opasne meduze

nježno žare

kao što je i njihove tijelo

nježno i prozirno

prišao sam im u vodi

i rukama gurnuo vodeni mlaz

od kojih su zaplesale

promatrao sam dok

se njihov oblik

vraćao na staro

i nije mi bilo žao

što im nisam učinio ništa

vjetar se stišao

i ponovno

tek ugodno hladi

pa ću se okrenuti na udobnoj stijeni

koja ostavlja crvene tragove

nalik ožiljcima

i pokušati misliti ni na što

dok te čekam

da dođeš i

pojedeš meduze

Pa ništa.

Prošao je Kliker, o kojem pisah. Otvorili smo mu i myspace, za nulti rođendan, na adresi ovoj.

Bilo je ludo i nezaboravno, uz manje incidente, poput natezanja s portirom, te tužan događaj u kojem je ukradena slika Jovane Radojević-Batut.

Na Klikerovom svemiru imate nešto sličica i videa, a očekuje još uzbudljivog materijala, čim se vratim smora na koje još nisam ni otišao.

Lijep i objektivan tekst o svemu objavio je Kulturpunkt. Prenosim ga u cijelosti na kraju ovog teksta.

Eto, nedavno izađe i intervju na sajtu Muzika.hr u kojem govorim o sviranjima i ostalim preseravanjima. Bacite oko, baš sam se fino izrazio. A to već prenesoše i Ilegalni poslastičari.

Lijepa je vijest da uskoro dolazim u Beograd, a onda nastavljamo za Zaječar na ZALET festival, ne bismo li u akustičnoj radosnoj postavi Brale i ja, pojačanim Srđanom iz ugledne beogradske grupe Činč odsvirali ponešto oduševljenoj zaječarskoj publici. Predstavit ćemo Kornetove knjige, bit će izložbi sve tako super. To bi se trebalo odigrati sljedećeg vikenda, za nekih desetak dana.

A sada, tekst s Kultupunkta:

U Klubu Studentskog centra od 29. svibnja do 1. lipnja održan je festival pop književnosti Kliker!

Naime, organizatori su imali namjeru povezati književnost s različitim oblicama popularne kulture, kao što su video, performans, glazba, strip, fotografija. Pritom su odlučili pozvati i umjetnike iz područja tzv. regije. Rezultat je zapravo odličan. Uz manje organizacijske propuste, programu festivala nema se puno toga za prigovoriti. Naime, tijekom nekoliko dana posjetitelji SC-a imali su prilike gledati bogat program u kojem se književnost prezentirala na pomalo drugačiji način od uobičajenog, uštogljenog prezentacijskog.

Festival je otvorio provokativan performans poznate multimedijalne umjetnice iz Beograda, Biljane Cosmogine. Ona je u performansu "Loše vaspitanje" propitivala rodne uloge; u spoju videa i naracije, poigravala se stereotipima koji proizlaze iz patrijarhalnog pogleda na spolnost/rodnost. Odmah zatim, nagrađivani autor eksperimentalnih i dokumentarnih filmova, animacija i scenografija Vladimir Končar prezentirao je video "Uzimanje zaleta prije vraćanja na start" u kojemu propituje temu poezije i putovanja. U videu se pojavljuju pjesnici Branislav Oblučar i Slađan Lipovec koji govore o tim temama, o vlastitim autopoetikama, pa se njihova poezija i vizualno "prikazuje". Končar je na odličan način izbjegao suhoparnost - naime, dok govore o umjetnosti, spomenuti pjesnici obavljaju neke svakodnevne obaveze kao što je npr. kuhanje ili pak cijepanje drva.

Odmah potom bila je otvorena izložba mlade umjetnice Petre Brnardić koja je, prije svega, likovna umjetnica, no nedavno je i objavila i zbirku pjesama "Posjekotine". Na njezinoj su izložbi prezentirani radovi koji su nastali inspirirani upravo vlastitom zbirkom. Stand up poezijom predstavila se mlada pjesnikinja iz Bosne i Hercegovine, Asja Bakić. Nakon toga se multimedijalnim performansom predstavio i Vukša Veličković, pa slameri, te smo na kraju imali priliku prisustvovati zanimljivom koncertu grupe Mika Male.

I idućih se dana nastavio bogat program u kojemu su dominirali performansi. Neki su bili sjajni, poput performansa Dejana Čančarevića, književnika iz Pančeva, koji upravo zbog angažiranosti i potrebe da propituje ulogu vlastite države u ratovima iz devedesetih već nosi epitet "srpski Dežulović". Performans Olje Savičević Ivančević propituje odnos snimljene književnosti i književnosti uživo, a zanimljiv je i peformans užičke umjetničke grupe Undergrad u kojem su književni tekstovi postavljeni u video slam. Na Klikeru se predstavio poznati pisac na internetu dr. Protić i to izborom filmova o Jaganjcu u kojima nalazimo travestiju dječjih emisija i crni humor na koji nas je taj bloger već navikao. U mnoštvu performansa našlo se i nekih nisu bili  nimalo inventivni - poput onog kojeg su nam prezentirali slovenski književni dvojac Komelj-Anđelković. Naime, ti, kako se nazivaju, Retrofuturisti, u svom pretencioznom performansu nisu ponudili ništa - čak ni provokaciju. Njihov se rad sastoji u propitivanju zvuka i nekih mitema, kao što je Meduza, a repetitivnost koju su nam ponudili toliko je ugnjavila da su posjetitelji s ogromnim veseljem dočekali nastup kantautora Ivana Tobića koji je uslijedio odmah nakon toga.

Naime, Tobić, član i osnivač grupe Ilegalni poslastičari, zajedno sa Sašom Markovićem-Mikrobom, poznatim beogradskim glazbenim djelatnikom, izveo je akustični performans u kojem je prezentirao vlastite pjesme - a riječ je o miksu slam poezije, dadaizma i infantilizma svake vrste. Tobićeva samoironija, ("Moje pesme su obično akustično patetično sranje"), zatim ironiziranje stupova društva, kao što su država i obitelj, osvojile su brojnu publiku u SC-u. Onima kojima je pak bilo dosadno, ako je takvih bilo, mogli su u isto vrijeme neometano razgledavati izložbu Miloša Trajkovića na kojoj su prezentirani književni plakati i naslovnice te manga stripovi tog mladog umjetnika iz Srbije. Pretposljednjeg dana festivala održala se i prezentacija internetskog časopisa Treći trg. Nažalost, nekad iznimno zanimljiv časopis sada nudi vrlo prosječnu književnost, a i sama prezentacija bila je neinventivna pa se samo sa sjetom možemo prisjetiti kako je "Treći trg" izgledao na svojim počecima 2004. godine kad je nudio daleko veću kvalitetu književnih tekstova autora iz prostora bivše Jugoslavije.

Tijekom posljednjeg dana prikazani su kratki romantični video klipovi Mehmeda Begića, video Saške Rojc i poetske razglednice Maje i Dijane Klarić. Zanimljivo je spomenuti i performans Jovane Radojević i Nađe Jovanović koje su prezentirale mini instalacije, ali i portretirale sudionike festivala, a Zoran Krušvar prezentirao je kratke filmove iz multimedijalnog projekta fantasy romana "Izvršitelji nauma gospodnjeg" za koji je ovaj umjetnik iz Rijeke dobio i nagradu SFera. Od ostalih programa treba spomenuti i čitanja rock poezije te koncert Drvene Marije i LeZbora na zatvaranju festivala.

Na kraju ovog prikaza možemo samo pohvaliti organizatore, posebno Gorana Bogunovića i Mirnu Bačun, jer uspjeli su u onom najvažnijem - u stvaranju atmosfere oko festivala. Raznorodni programi praćeni su aktivnim sudjelovanjem publike koja se opušteno uključivala u nastupe spomenutih umjetnika. Simultanitet događanja omogućio je da paralelno možemo uživati, na primjer, i u glazbi i u stripu.

Ne treba zaboraviti ni angažiranost - dok je na Trgu bana Jelačiča pjevao Thompson i dok su neki mladi ljudi ondje došli s ustaškom ikonografijom, sramoteći i državu i grad, za to su vrijeme, na drugom kraju grada, u zapuštenim prostorima SC-a, neki drugi mladi ljudi, iz Hrvatske, Srbije i Bosne, ironizirali nacionalni patos i svjedočili kako se, patetično rečeno, razumijevanje među naizgled različitim kulturama, ostvaruje upravo kroz umjetnost.
I zato, bravo Klikerovci, i očekujemo još bolji nastavak festivala iduće godine.

Dakle, Kliker! - Festival pop književnosti približio se i počinje u četvrtak.

Od četvrtka do nedjelje (29.5.-1.6.), svakoga dana od šest popodne do jedan iza ponoći u prostorima zagrebačkog Studentskog centra događat će se stvari lijepe i neobične.

Ispred ulaza u SC bit će parkiran balon, pravi balon na topli zrak, gdje ćemo čitati i zbunjivati publiku i slučajne prolaznike, a u klubu SC-a i njegovoj terasi pisci i njihovi prijatelji i suradnici davat će sve od sebe da književnost učine zabavnom. Na kraju dana spremaju se svirke: u četvrtak nastupa zagrebački bend Mika Male, u petak će zasvirati Klopka za pionira i Radost!, subota je rezervirana za Tobića i Mikroba, a u nedjelju nastupaju Drvena Marija i Le Zbor.

Plakat je lijep, napravio ga je Tehnobog osobno:

Kliker ima svoju web stranicu, facebook stranicu i događaj fejsbukni na koji se možete prijaviti, a tu je i myspace. Tamo možete baciti  oko na program, te nam uputiti tople riječi kritike i mržnje.

Evo najavnog teksta, pa se možda i vidimo:

            KLIKER! – Festival pop književnosti uskoro počinje!

Od 29.svibnja do 1. lipnja u Studentskom Centru u Zagrebu održat će se prvi i jedinstveni Festival pop književnosti – KLIKER!

KLIKER prvi puta donosi spoj književnosti s popularnom (i manje popularnom) kulturom poput filma, videa, fotografije, stripa, glazbe, performansa itd., pri čemu će gledatelji moći svjedočiti rađanju novih književnih žanrova poput video književnosti, književnog performansa, stand up poezije, slama, glazbene književnosti itd., koji će nastajati uživo na festivalu.

Osim hrvatskih (Olja Savičević – Ivančević, Branislav Oblučar, Slađan Lipovec….), sa zadovoljstvom najavljujemo i goste iz regije te mlade književnike i umjetnike iz Srbije (poput Ivana Tobića, Ilegalnih poslastičara, Undergrada), Crne Gore, Slovenije (Retrofuturisti i drugi),  Bosne i Hercegovine (Asja Bakić, Mehmed Begić), koji će se  po prvi puta zajedno okupiti na jednom mjestu – u Studentskom centru u Zagrebu!

Uz glavni program, KLIKER! će ponuditi i mnogo popratnih događanja, kao što su poezija u velikom balonu, poezija u zraku, književni buvljak, čitanje na uho, interaktivno čitanje s razumijevanjem te rock poezija.

Cijeli program i sve vezano uz goste koji nastupaju možete pročitati na stranici Studentskog Centra http://www.sczg.hr/default.php?id=kat&katID=331

Živjeli i vidimo se u SC-u na književnom vrtuljku po imenu KLIKER!

... 2. i 3. 5,  Pule i Art&Music festivala na kojem ću sresti Krš, te navijati za njih, te dobiti njihov album,

15.5, Zagreba i Kseta u kojem će Radost! odsvirati zajedno s Tobićem i Kršom,

te 29.5, kad počinje neobičan književni festival Kliker!, na kojem će se opet pojaviti Tobić i još neki dragi i čudnovati ljudi,

jedna pjesma iz novog kontigenta 

SREĆA

dok sam razmišljao o žalbi

koju ću uputiti bogu

zbog toga što je stvorio poledicu

okliznuo sam se

i upao u tebe

gdje sam skriven

siguran

i neželjen

čujem zavijanje snijega

kao da plače

kao da se on slomio na ledu

a ne ja

a ja čekam proljeće

da povirim je li sve sigurno

jedino me strah da ne oslijepim

nakon što svjetlo zamijeni

ovu mirisnu polutamu

ČITANJE IZ OFF-A

Goran Bogunović, Ljenjivci i druge priče; Kornet, 2007.

O vrednim blogerima

Vladimir  Arsenić
Blogeri koji počinju da pišu knjige, odnosno oni koji svoje tekstove sređuju i objavljuju u štampanom izdanju, fenomen je star nekoliko godina i kod nas možda još nedovoljno popularan. Ipak, izdavačka kuća Kornet trudi se da u svojoj nevelikoj produkciji posveti pažnju autorima koji su se već dokazali pišući za net. Zanimljiv slučaj, svakako, predstavlja roman Leposava Pavla Ćosića, koji se čak našao i u širem izboru za Ninovu nagradu.
U svetlu tog pokušaja davanja prostora netopiscima, u ovoj izdavačkoj kući izašla je i zbirka pripovedaka Ljenjivci i druge priče zagrebačkog pisca Gorana Bogunovića. Od devetnaest pripovedaka iz ove knjige nekoliko bi moglo da se nađe u mom najužem izboru za odlična prozna ostvarenja 2007. godine, nekolicinu bi vredelo doraditi, a neke su, na žalost, zaslužile da ih zaboravimo odmah posle prvog čitanja, ako ste već krenuli u tu avanturu.
Među onima koje zaslužuju čitalačku pažnju izdvojio bih priču koja otvara zbirku Marina vozi bicikl. Sjajni narativ jednog fetišiste i, kako se naposletku ispostavlja, ubice, napisan je sveže i sa dovoljno ironije da bi se priči dala potrebna dubina. Metonimija koja stoji u osnovi zapleta (bicikl marke Marin umesto devojke po imenu Vesna, a kojoj pripovedač u svojim fantazijama daje ime Marina) malim okretom sudbine pretvara se u tragičku ironiju kad po istoj osnovi bliskosti, umesto Marininog/Vesninog dečka, strada sama devojka kojoj naizgled pripovedač nije želeo zlo. Naratorov pokušaj da spase Marinu, naravno, ne uspeva jer kad je on pozove imenom koje joj je nadenuo zbog bicikla, ona se ne odaziva. Ipak, on ne pokušava da je dozove na drugi način, pa se metonimijski zaplet pretvara u metaforu o sudbini i silama koje njome upravljaju.
Tlocrt je još jedna od onih priča koje bih želeo da izdvojim kao veoma uspešne. Ona u pet strana uspeva da smesti susret sa boljom/bolnom prošlošću i da ispriča priču o sazrevanju kroz susret sa onim što je nekada bilo, a što je sada zauvek već promenjeno. Kroz lik tek jednom spomenutog brata, te par natuknica o spaljivanju vikendice, može se naslutiti da se i za oca i za sina radi o traumatskom susretu. Fino nijansiranje kontrasta između nekadašnje moći i sadašnje nemoći i obrtanje njihovih uloga, čini ovu priču jednim od najlepših momenata knjige.
Da je bilo vremena i uredničkog strpljenja trebalo je neke od priča koje nose kafkijansku atmosferu još dorađivati i od njih bi se tako mogla napraviti bolja proza. Odličan primer za to je Moja kornjača u kojoj se postepeno odvija preobražaj kornjače u Kornjaču. Međutim, povest o ljudskoj slabosti u ovoj priči ostala je na nivou kafanske priče sa dosetkom, a dobra zamisao i potencijal dostojan praškog velikana zaustavljeni su i pre nego što su se razmahali. Odigrana na prvu loptu i ispričana u obrnutoj ekspoziciji, Moja kornjača čak propušta priliku da iznenadi čitaoce jer je sve u njoj tako očekivano, kao u detektivskom romanu u kome je svakom lako da pogodi ubicu. Da su kojim slučajem vremenski poredak i perspektiva u priči bili drugačiji, mogli smo dobiti kudikamo zanimljiviji rezultat.
Priče iz najslabije kategorije u ovoj zbirci ne nude nam hrabra i inventivna rešenja za neke od arhetipskih situacija u kojima se likovi Gorana Bogunovića nalaze. Priča To o sukobu generacija, odnosno o sukobu oca i sina prilično je neubedljiva, osim ako se ne radi o sasvim poremećenim osobama - ipak se nesporazumi oko pokaznih zamenica ne razrešavaju ubistvom. Ukoliko je, pak, to slučaj onda je priča neubedljiva iz upravo suprotnih razloga, jer ni otac ni sin ne daju nam za pravo da posumnjamo u njihovo ludilo osvedočeno u završnom sukobu. Priča Ribe ne osjećaju bol, ispričana iz perspektive morske ribe, ne uspeva da prevaziđe jalovu začudnost izabrane perspektive, verovatno stoga što ni ne pokušava da poveže priču lovaca sa onom koju pripoveda lovina.
Verovatno u tome leži načelna slabost čitave knjige koja ipak ne spada u najgore naslove objavljene prošle godine. Sa malo pažljivijeg rada na tekstu, priče Gorana Bogunovića mogle bi biti izuzetno dobre. Problem, rekao bih, ne leži samo u autoru, već se čini da izdavačka kuća Kornet nema velikih ambicija. To je velika šteta jer im knjige izgledaju dobro i nude čitalačkoj publici, ukupno gledano, zanimljive tekstove. Možda bi radom sa brižljivijim urednicima i njihove knjige mogle da prerastu u nešto veće od samo duhovitih dosetki i relativno lake zabave svojstvene netopiscima.

Izvor: Danas

Spektakularni unplugged koncert u Brodu! RADOST!

Odobrio Tobić Tobić Idol Mladih

Natječaj za sudjelovanje na Prvom međunarodnom festivalu pop književnosti!

Festival pop književnosti okupit će mlade umjetnice i umjetnike s područja cijele regije koji književnost miješaju s popularnom i manje popularnom kulturom (video, film, performans, teatar, muzika, fotografija, slikarstvo, strip…)

Pozivaju se autori do 35 godina starosti koji interpretiraju svoju književnost pomoću bilo kojeg drugog oblika umjetnosti da pošalju svoje radove i iskoriste mogućnost nastupa – Lajv! Tunajt! Sold aut! – na stejdžu, u stolici ili ležaljci SC-a, od 29. svibnja/maja do 1.lipnja/juna 2008. godine!

Autorice i autori iz bilo koje od zemalja prošle i svršene Yuge, pa i šire, koji pripreme književni performans po nekoj od spomenutih receptura ili smisle bućkuriš kakav još nismo imali priliku vidjeti, a pritom ima glavu i rep, imaju priliku nastupiti na dosad neviđenom književnom vrtuljku.

Svoje uratke, švrakopise, animacije, teatralno-književne ideje, lajt šou i ostale zamisli pošaljite do nedjelje 27. travnja/aprila, točno u ponoć (ni minute kasnije) na e-mail poplitfest@gmail.com

ili na adresu:

Studentski Centar u Zagrebu
Kultura Promjene – za Festival pop književnosti
Savska cesta 25
10 000 Zagreb
Hrvatska

Ukoliko su vaši radovi (video, glazba…) preveliki da biste ih poslali e-mailom, možete nam poslati sažetak rada i uzorak koji će nam pokazati što ste zamislili i čemu stremite, a mi ćemo se, ukoliko budemo očarani i oduševljeni, javiti da nam pošaljete ostatak.

U obzir NE dolaze književni ljenjivci koji očekuju da će sjediti na guzi i čitati svoje priče i pjesme.

U obzir DOLAZE svi koji imaju prijatelje koji znaju prijatelje svojih prijatelja koji bi od vaših tekstova mogli napraviti slasnu multimedijalno-interaktivnu zanimaciju.